Više pretraga ne znači uvijek bolje zdravlje: što zapravo znači dobra preventiva?
O zdravlju je važno brinuti se i prije nego što se pojave prvi simptomi bolesti. Preventivna medicina omogućuje pravodobno prepoznavanje zdravstvenih rizika, rano otkrivanje bolesti i sprječavanje mogućih komplikacija, čime pridonosi očuvanju zdravlja i kvaliteti života.
Za liječnike, ali i sve druge medicinske djelatnike, pod neželjenim smatramo bilo kakav oblik pogoršanja trenutnog stanja zdravlja.
S tim u vezi često se koriste pojmovi kurativna medicina i preventivna medicina.
Tradicionalno liječniku idemo da nam pomogne i „izliječi“, a tada od liječnika očekujemo kurativni pristup.
Međutim, medicinski postupci, pa čak i oni tradicionalno „najkurativniji“, zapravo su u isto vrijeme i preventivni: primjerice, tonzilektomija je poznati operativni zahvat koji rješava trenutne probleme čestih bakterijskih upala i pratećeg lošeg osjećanja, problema s gutanjem i temperaturom, ali ono što je još znatno važnije – prevenira oštećenja srca, bubrega i drugih organa.
Umijeće preventivnog djelovanja kroz povijest je visoko cijenjeno u gotovo svim poznatim kulturama i starim civilizacijama pa su tako poznate uzrečice čak i velikih vojskovođa da su najveće pobjede one bitke koje su u samom začetku izbjegnute.
U našoj nedavnoj povijesti svakako se ističe rad, po mnogima, najuglednijeg liječnika s naših prostora – profesora Andriju Štampara, koji je kao istinski svjetski lider u promicanju zdravlja osmislio i utemeljio načela i strukturu preventivnog djelovanja u zaštiti i promicanju zdravlja.
Promicanje zdravlja predstavlja mjeru zdravstvene zaštite koja omogućuje ljudima aktivno sudjelovanje u unapređenju vlastitog zdravlja i na stručan način im pomaže u tome. Cilj je omogućiti ostvarivanje maksimalnih potencijala za zdravlje svakog pojedinca te unaprijediti kvalitetu života svih članova zajednice. Ovaj koncept zdravlja ističe potencijale i sposobnosti pojedinca i zajednice u ostvarivanju tog cilja. Godine 1986. objavljena je Ottawska povelja o promicanju zdravlja, koja artikulira i ukazuje na važnost aktivnosti svakog pojedinca, pa i šire zajednice, u zaštiti zdravlja, a ne samo ulogu zdravstvenih profesionalaca.
Promicanje zdravlja obuhvaća različite pristupe i metode kao što su mjere zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja, zakonodavne mjere, porezne i administrativne mjere, organizacijske mjere te aktivnosti lokalne zajednice. Tu spadaju mjere poput zakona o zabrani pušenja, obveza vezanja pojasa u vožnji, poreza na duhanske proizvode i alkoholna pića, izgradnje parkova i biciklističkih staza, kontrole zdravstvene ispravnosti hrane, vode i kakvoće zraka, besplatnog obrazovanja i stvaranja okruženja koje promiče zdravlje i sl.
Nerijetko takve aktivnosti i očekivanja koja zajednica stavlja pred svakog od nas izazivaju različite oblike napetosti i nemale zdravstvene probleme kod predisponiranih pojedinaca. Mi se u Primamed Preventivi koncentriramo upravo na pomoć i osnaživanje pojedinaca kojima je u takvim situacijama pomoć potrebna. Najčešće se rješenje krije u prepoznavanju i prihvaćanju individualnih zdravstvenih rizika i načina kako ih umanjiti ili u potpunosti eliminirati.
Od očuvanja zdravlja do sprječavanja komplikacija
Pri tome se osobito bavimo prevencijom najčešćih bolesti.
PREVENCIJA BOLESTI (lat. praeventio = prethoditi, doći ispred) označava sve postupke kojima se bolest sprječava, odnosno onemogućava.
VRSTE PREVENCIJE
Ovisno o fazi bolesti u kojoj smo intervenirali, prevenciju dijelimo na:
primarnu
sekundarnu
tercijarnu
kvartarnu
Primarna prevencija usmjerena je na zdrave osobe
Cilj nam je pravodobno prepoznati rizične čimbenike, prezentirati ih pacijentu na primjeren način te zajednički izraditi načine postupanja kako bi se neželjene posljedice umanjile ili potpuno izbjegle.
Stara narodna izreka „bolje spriječiti nego liječiti“ možda najbolje opisuje ovo područje.
Primarna prevencija usmjerena je na zdrave osobe, a obično je u domeni javnozdravstvenih kampanja promicanja zdravih načina života, povoljnih navika i obrazaca ponašanja. Dobar primjer primarne prevencije kod suzbijanja zaraznih bolesti je cijepljenje, a kod kroničnih bolesti to se odnosi na uklanjanje rizičnih čimbenika kao što su pušenje, nezdrava prehrana, nedostatna tjelesna aktivnost i sl.
Razumijevanje i provedba ovakvih aktivnosti stavljaju pred svakog pojedinca zadatak koji ponekad predstavlja značajnu promjenu ustaljenih praksi pa može izazvati svjesno ili nesvjesno odbijanje. Na nama kao zdravstvenim profesionalcima jest da osiguramo da svatko pronađe najprimjereniji i sebi prihvatljiv način implementacije preporučenih aktivnosti.
Često na redovitim sistematskim pregledima susrećemo pacijente bez uočljivih znakova bolesti. S njima, u svjetlu detaljne analize obiteljskog genetskog opterećenja, životnih navika i posla koji obavljaju, pronalazimo optimalne, a znanstveno utemeljene načine očuvanja zdravlja.
Na taj način u punom smislu te riječi promičemo zdravlje.
Sekundarna prevencija odnosi se na prepoznavanje oboljelih, odnosno onih koji već imaju neku promjenu u tijelu koju je usmjerenim postupanjem moguće otkriti među zdravom populacijom. To su najšire poznati oblici ranog otkrivanja bolesti kada postoji neki znak u organizmu koji ukazuje na budući problem – screening programi. Papanicolau test kao test probira za karcinom grlića maternice prvi je takav program implementiran širom svijeta. Isto vrijedi za mjerenje krvnog tlaka u cilju otkrivanja hipertenzije.
Svakako je važno istaknuti da u RH imamo vrlo kvalitetan i sveobuhvatan sustav nacionalnih preventivnih programa koji zapravo svi spadaju u sekundarnu prevenciju: uz program otkrivanja karcinoma grlića maternice tu su programi ranog otkrivanja malignoma debelog crijeva, dojke i pluća, a u posljednje vrijeme i karcinoma prostate koji je još u ranoj fazi.
Od nemalignih bolesti imamo program ranog otkrivanja amauroze koji je također pionirski pokrenut u Zagrebu.
Vjerujem da je svatko od vas osobno bio uključen u neki od tih programa pa pamtimo i različita iskustva s implementacijom, kao i s odazivom na takve programe, koji nikako ne bi smio biti upitan. Kroz provjerljiv individualni rad sa svakim pacijentom zasigurno povećavamo doseg i opću uspješnost ovih programa.
Tercijarna prevencija podrazumijeva adekvatno zbrinjavanje onih stanja koja se ne mogu izliječiti ili stanja kod kojih unatoč liječenju nastaju posljedice. Njezin je cilj očuvanje kvalitete života bolesnika kada liječenjem nije moguće suzbiti bolest. Primjer takve prevencije je sprječavanje komplikacija kod bolesnika oboljelih od neuropatije ili nefropatije kod uznapredovale šećerne bolesti, posljedice pareze nakon hipertenzivnog moždanog udara, suzbijanje boli kod neizlječivih malignih bolesti i sl.
Zašto svaka pretraga nije nužno potrebna?
Posljednjih godina razvio se i koncept kvartarne prevencije kao svojevrstan kontrapunkt nedovoljno promišljenom nastojanju da se sve što je ikako moguće pregleda, čak i preko kvalitetne kliničke prosudbe. Poznato je da kao najveći porast incidencije malignoma u posljednjih dvadesetak godina bilježimo pojavnost karcinoma štitnjače, što se barem djelomično pripisuje lakoj dostupnosti pregleda i sve boljim karakteristikama ultrazvučnih aparata koji uvelike pomažu u otkrivanju, ali mogu dati i lažno pozitivne nalaze.
Kvartarna prevencija definira se kao prepoznavanje pacijenta i medicinskih postupaka rizičnih za prekomjernu medikalizaciju. Drugim riječima – ti su postupci suvišni jer se nakon njih nimalo neće promijeniti terapija niti medicinsko postupanje. Štoviše, mogu izložiti pacijenta nepotrebnim rizicima, primjerice zračenju ili invazivnijim postupcima.
Česte su situacije kada čujemo: „dobro bi bilo učiniti neku pretragu“. Sama činjenica da neka pretraga postoji ne znači nužno da ona kod svakoga ima mjesto u smislenoj dijagnostičkoj ili terapijskoj obradi. Umjesto toga, pacijentu je nužno predložiti etički prihvatljivu intervenciju ili samo praćenje stanja i reagiranje po potrebi. U punom smislu riječi, u ovim situacijama – manje je više.
Veliko je umijeće odrediti kojem tjelesnom sustavu pripada simptom koji pacijent prezentira te odrediti daljnji postupak. To je posebno složeno u situacijama kada pacijent ima tegobe, a liječnik ne nalazi bolest. U takvim situacijama individualni pristup pacijentu, dobra komunikacija, balans između indiciranja odgovarajućih pretraga i utvrđivanja nužnih postupaka uz oslanjanje na medicinu temeljenu na dokazima temelj su kvartarne prevencije koja postaje nužnost u vođenju pacijenta kroz suvremeni sustav zdravstvene zaštite.
Dobar primjer kvartarne prevencije svakako je i racionalizacija prevelikog broja lijekova koje kronični, a osobito stariji pacijenti uzimaju, često ne razumijevajući zašto je koji od pripravaka uopće potreban, a nerijetko uzimaju i više od 12 različitih lijekova u više navrata tijekom dana.
Možemo reći da u Primamed Preventivi nastojimo pomoći svakom čovjeku djelujući istovremeno i kurativno i preventivno, i to na onom stupnju prevencije koji je kod tog pacijenta i u toj situaciji znanstveno utemeljen i primjenjiv.
