specijalist internist- pulmolog
Probušena lopta, “svrbi me” pulover, omražena prokulica za ručak… Tako je u jednoj blagdanskoj reklami opisana teška 2020. godina.
I iako je za većinu ovo godina koju se želi što prije zaboraviti, u njoj smo mogli spoznati i neke poučne stvari, ali i uočiti greške koje se više ne bi trebale događati, barem ne za zdravlje svih nas. I zato se podsjetimo svi zajedno što smo naučili u 2020.
Moj uobičajeni posao pulmologa u Klinici za plućne bolesti Jordanovac do sada, ili bolje rečeno do pandemije korone, bio je manje-više isti. Na početku svake sezone gripe među prvima smo bili u kontaktu s virusom i, ovisno o statusu cijepljenja protiv gripe, iskusili bismo blažu ili jaču kliničku sliku gripe, nakon koje smo nastavljali svakodnevni posao. Ima puno ljudi koji gledaju liječnike kao superheroje, misleći da njima neće ništa biti, no nažalost, i među nama ima onih koji vjeruju u razne teorije zavjere o postojanju virusa i toga će uvijek biti. Zato, kad liječnik završi u bolnici s ozbiljnom respiratornom potpornom terapijom uz visoke doze kisika, onda svi oko nas posvećuju malo više pažnje zarazi, održavanju mjera koje su na snazi i slično.
S pojavom novog virusa svi smo imali svoja očekivanja kakva će to biti zaraza, temeljena na saznanjima o koronavirusima općenito, informacijama koje smo imali iz zemalja istoka, posebno iz Kine i oskudnim znanstvenim člancima koji su se počeli objavljivati, i to uglavnom na malom broju bolesnika koji su bili oskudni za ozbiljniji pristup novih smjernica liječenja, a u isto vrijeme opet dovoljno za nastavak većih i ozbiljnijih kliničkih i znanstvenih istraživanja. Nažalost, manjkava saznanja iz kliničke medicine o COVID-19, simptomima i posljedicama direktnog ili indirektnog manifestiranja virusa u tijelu čovjeka, raznolik spektar kliničkih slika bolesnika, od one s blagom kliničkom slikom do za život opasnih komplikacija, napravili su još veću konfuziju u pristupu dijagnosticiranju, liječenju i prognozi same bolesti. Pandemija COVID-19 kao liječnika s 19 godina iskustva u struci te bolesnika koji je prebolio srednje teški oblik ove bolesti podsjetila me na važnost znanosti i ulaganja u znanstvena istraživanja, čija nam dostignuća omogućuju razumijevanje zdravstvenih neprijatelja kako bismo bili spremni adekvatno odgovoriti na potencijalnu ugrozu.
Naime, nakon godinu dana raznih iskustava i posljedica pandemije, još uvijek imamo brojne nedoumice o prevenciji, virulenciji novog koronavirusa, kliničkoj slici i posljedicama koje on donosi kako bolesnicima i njihovim obiteljima tako i zdravstvu, gospodarstvu i drugim segmentima društva. Ukupne posljedice bolesti COVID-19 bit će velike i, nažalost, za puno segmenata društva možda i s nepopravljivim ishodom ili, bolje rečeno, trebat će puno vremena da se sve vrati na staro.
Danas govorimo o prevenciji bolesti dišnog sustava koja, uz epidemiološke mjere koje su na snazi u Republici Hrvatskoj, ima veliku ulogu u smanjenju mogućnosti zaraze i lokalne transmisije bolesti.
Podsjetimo, COVID-19 akutna je zarazna bolest koju uzrokuje novi SARS-CoV-2 virus, a karakterizirana je povišenom tjelesnom temperaturom, suhim kašljem, umorom, bolovima u mišićima, glavoboljom, i gubitkom osjeta okusa ili mirisa. Simptomi se javljaju nakon inkubacijskog perioda od 14 dana (najčešće nakon 5-6 dana). COVID-19 se, kao i ostale akutne upalne bolesti dišnog sustava, prenosi kapljičnim putem. Najopasnija je komplikacija sindrom akutnog respiracijskog distresa, s posljedičnom za život opasnom nestašicom kisika. Izazov koji nas čeka jest ne samo zbrinjavanje akutne faze COVID-a 19 nego i plućna rehabilitacija bolesnika koji su preboljeli COVID-19.
Izvor: https://ordinacija.vecernji.hr/zdravlje/ohr-savjetnik/pulmolog-gzim-redzepi-upoznao-sam-se-s-misterioznim-virusom-i-to-u-svakom-pogledu/
