01 4242 430info@primamed.hr

Psihološke i pulmološke rehabilitacije pacijenata koji su preboljeli Covid-19

COVID-19 je respiratorna infektivna bolest koja je obilježila 2020. godinu i djelovala na socio- ekonomsko stanje u brojnim zemljama diljem svijeta pa tako i u Hrvatskoj. Osim što može uzrokovati respiratorne, fizičke i psihološke dugoročne disfunkcije kod pacijenata djelovala je i na sam zdravstveni sustav i prenamjenu zdravstvenih ustanova. Usmjeravanje na samu infekciju i identificiranje strategija tretmana liječenja bio je primarni zadatak u ranim fazama pojave ove bolesti.

Sada, kada je veliki broj ljudi u našoj zemlji prebolio COVID-19 potrebno je pažnju usmjeriti i na posljedice ove bolesti i tretmane koji se mogu pružiti onima koji su je preboljeli. Istraživanja u području dugoročnih posljedica COVID-19 insinuiraju kako, iako još nije u potpunosti jasno, većina pacijenata osjeća barem jedan simptom nakon 6 mjeseci od oboljenja. Njačešći simptomi se odnose na mišćnu slabost, iscrpljenost, teškoće sa spavanjem te depresiju i anksioznost pri čemu žene pokazuju veće razine stresa, anksioznosti i depresije.

Osobe koje su bile teže bolesne u akutnoj fazi imaju veći rizik poremećaja plućne difuzije, iscrpljenosti, mišićne slabosti, anksioznosti i depresije. Odnosno nakon oboljenja od COVID-19 osoba može imati poremećene plućne i fizičke funkcije te imati smanjenu kvalitetu života i emocionalni distres. Također, zbog uvedenih mjera izolacije smanjena je fizička aktivnost i vitamin D kao posljedica manjeg boravka na suncu. Smanjen je, također, socijalni kontakt koji može imati utjecaj na usamljenosti i mentalne poremećaje.

Rehabilitacija nakon oboljenja, kao jedna od tri komponente medicinskog sustava pored prevencije i samog tretmana, treba uzeti u obzir fizičke, kognitivne i psihosocijalne posljedice.

Stoga, rehabilitacija nakon oboljenja, kao jedna od tri komponente medicinskog sustava pored prevencije i samog tretmana, treba uzeti u obzir fizičke, kognitivne i psihosocijalne posljedice. Opće preporuke obuhvaćaju poštivanje preventivnih mjera, korištenje zaštitne opreme, edukacije o stanju i strategijama oporavka za pcijente te individualizirane rehabilitacijske programe. Osim toga, važni su ponovljeni pregledi tijekom procesa rehabilitacije kako bi se vidjelo trenutno stanje osobe i njezin napredak. Osim općih preporuka, može se govoriti i o područno specifičnima koje nužno ne isključuju jedna drugu. Tako pulmološke preporuke upućuju na uzimanje u obzir respiratornih komplikacija kod post-COVID-19 pacijenata, pravovremenu procjenu i testiranje te konzultacije nakon otpuštanja pacijenta iz bolnice.

Nadalje, preporuča se uvođenje vježba niskog intenziteta koje se zatim postepeno pojačavaju. Takav tip treninga bio bi usmjeren na ravnotežu, snagu, zatim aerobni trening i vježbe disanja. Kao sigurna i izvediva strategija za povećanje funkcionalnog kapaciteta ističe se i trening izdžljivosti koji se odnosi na kontrakcije mišića protiv neke vrste vanjskog otpora. Edukacije pacijenta o važnosti pulmološke rehabilitacije i o zdravom stilu života također igraju važnu ulogu pri pulmološkoj rehabilitaciji. Kratkoročno gledano, ublažavamo dispneju i simptome anksioznosti i depresije, dok je dugoročni cilj pulmološke rehabilitacije maksimalno očuvanje pacijentovih funkcija, poboljšanje kvalitete života i uključivanje u društvo.

Kada se govori o psihološkim preporukama, stanja koja su često prisutna i na koja se obraća pozornost su: anksioznost, depresija, ljutnja, strah, nesanica, usamljenost, nesuradljivost i osjećaj napuštenosti. Polazi od osiguravanja redovne komunikacije s obitelji i bližnjima i adekvatne informiranosti pacijenta ili osobe koja je preboljela COVID-19. U akutnoj fazi kontakt ne može biti fizički no komunikacija se može osigurati putem telefona ili online. Također, preporučaju se ponovljeni pregledi koji se usmjeravaju na raspoloženje i subjektivnu dobrobit te kontinuirano praćenje pacijenata s psihološkim simptomima ispod praga.

Pacijente se osim toga upućuje u psihološke službe i razmatranje terapija kao što su kognitivno bihevioralna terapija, terapija kognitivnog procesiranja, desenzitizacija pokreta očiju i ponovna obrada. Učinkovitom, u smanjenju anksioznosti i poboljšanju kvalitete sna se pokazala progresivna mišićna relaksacija kada se kontinuirano provodi 20-30 minuta dnevno. Pored toga, kao nova metoda i pristup u radu s pacijentima javljaju se online multimedijske psihoedukacijske intervencije koje se koriste kognitivno-bihevioralnim tehnikama, tehnikama upravljanja stresom, mindfulnessom i pozitivnom psihoterapijom.

Na ovaj način se otvaraju vrata novim i izvedivim pristupima u radu s pacijentima kako bi ih se zaštitilo od neželjenih posljedica izolacije. Problemi koji se javljaju pararelno s oboljenjem od COVID-19 su brojini, a bitno je obratiti pažnju na psihičke posljedice stigme i diskriminacije jer je učinak dugoročan i prati osobu i nakon oboljenja i izostajanja svih simptoma te kada osoba više nije zarazna.

Stoga se preporuča pažljivo korištenje jezika i riječi koje se koriste u kontekstu osoba oboljelih od COVID-19, odnosno ne bi se trebali koristiti jezik i riječi koje odražavaju stigmatizirajuće ponašanje te se osobe s COVID-19 ne nazivaju “slučajevima”, “žrtvama” ili “osumnjičenima”. Korisni mogu biti treninzi komunikacije koje bi se trebali provditi posebice s osobama koje su stalno izložene u medijima. Mediji igraju veliku ulogu u predstavljanju COVID-19 pa je važno da pružaju točne i uravnotežene informacije koje izbjegavaju stigmu. Javnozdravstvene intervencije se odnose na pružanje programa liječenja stigmatiziranih stanja unutar općih zdravstenih ustanova što je posebno relevantno u liječenju mogućih dugoročnih komplikacija nakon COVID-19.

U konačnici, postoje neke skupine koje imaju veći rizik da budu stigmatizirane kao što su zaražene osobe i njihove obitelji, zdravstveni djelatnici i ranjive i visoko rizične skupine (npr. beskućnici, osobe s invaliditetom i dr.), NJima treba pružiti adekvatnu zaštitu i podršku, osigurati anti-stigma intervencije, omogućiti savjetovanje i koristiti strategije poput psihoedukacijskih intervencija i grupa podrške. Nakon oboljenja od COVID-19 bitno je osobu vratiti u svakodnevni život i kontinuirano raditi na poboljšanju njezinog tjelesnog i mentalnog stanja pri čemu valja obavljati redovne procjene i praćenja te adekvatno educirati i informirati osobu.

dr. sc. Gzim Redžepi, dr. med.

Related Posts

Leave a Reply