Medicina spavanja jest grana medicine posvećena dijagnosticiranju i liječenju poremećaja u spavanju kroz multidisciplinarni pristup.
Neki su od najčešćih poremećaja u spavanju poremećaji disanja tijekom spavanja, insomnija, narkolepsija, parasomnija i sindrom nemirnih nogu.
Specijalna bolnica Primamed specijalizirana je za dijagnosticiranje i liječenje poremećaja disanja tijekom spavanja od kojih je najčešća poremećaj apneja u snu. Više od 10 godina iskustva osigurava točnu dijagnostiku, sveobuhvatnu terapiju i najoptimalniji zdravstveni ishod.
Sindrom opstruktivne apneje u spavanju (eng. Obstructive Sleep Apnea, OSA) jest najčešći poremećaj disanja povezan sa spavanjem. Epizode apneje/hipopneje predstavljaju prestanak/smanjenje disanja za vrijeme spavanja u trajanju od najmanje 10 sekundi. Smatra se da oko 2 % žena i 4 % muškaraca u dobi od 30 do 60 godina imaju klinički značajan sindrom apneje u snu s dnevnom pospanošću kao glavnim simptomom. Osim dnevne pospanosti, hrkanje, gušenje za vrijeme spavanja i jutarnje glavobolje, ostali su najčešći simptomi. Važno je napomenuti da nepridavanje pažnje ovim simptomima može dovesti i do ozbiljnijih bolesti kao što su povišeni krvni tlak, izljev krvi u mozak i dijabetesa tipa II. među ostalima, što naglašava potrebu za što ranijom dijagnozom i terapijom.
Starija životna dob | Devijacija nosnog septuma |
Hrkanje | Adenoidne vegetacije |
Muški spol | Pozitivna obiteljska anamneza |
Povećan BMI indeks | Pušenje |
Povećan opseg vrata | Anatomske anomalije donje čeljusti |
Makroglosija |
Tablica: Predisponirajući i rizični čimbenici za razvoj Sindroma opstruktivne apneje u spavanju.
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike i polisomnografije. Za uspostavljanje dijagnoze opstruktivne apneje potrebno je da bolesnik ima simptome smetnji disanja u spavanju (hrkanje, gušenje, prestanak disanja) ili dnevnu pospanost ili umor unatoč dovoljnom vremenu spavanja. Za uspostavljanje kratke anamneze naročito su korisni kratki upitnici BEARS i Epworthova ljestvica pospanosti, koji pomažu pacijentima da sami utvrde radi li se o ozbiljnijim problemima i nagnaju ih da potraže profesionalnu pomoć. Dugotrajna terapija sindroma opstruktivne apneje u spavanju sastoji se od trajne edukacije bolesnika i općih mjera koje se prvenstveno odnose na smanjenje tjelesne kilaže, redovne tjelovježbe, prestanak pušenja i konzumacije alkohola, i potpomognute ventilacije tijekom noći (eng. Continous positive airway pressure), odnosno CPAP terapije. Učinkovitost CPAP terapije iznosi između 60 i 90 %, i trenutno je zlatni standard u liječenju opstruktivne apneje. Ciljevi terapije jesu poboljšanje kvalitete sna te moguće smanjenje kardiovaskularnih problema i smrtnosti. Operacija gornjih dišnih putova manje je učinkovita od CPAP-a i uglavnom je rezervirana za liječenje bolesnika koji hrču, imaju blagu opstruktivnu apneju i ne mogu tolerirati CPAP terapiju.